Sramota je da se štedi na najosjetljivijim kategorijama društva, poručuju predstavnici sedam banjalučkih udruženja koja okupljaju osobe sa invaliditetom. Od gradske vlasti traže povećanje novca za tri najosnovnije stavke za 25 odsto u odnosu na prošlogodišnji budžet. Inače će im, kažu, funkcionisanje biti ugroženo. Umjesto toga, Nacrtom budžeta predviđeno je minimalno povećanje, dok će im novac planiran za projekte i organizaciju manifestacija biti umanjen za čak 22.000 maraka.
"Za finansiranje članica gradskog odbora, ona je u 2024. godini iznosila 66.600, a za ovu godinu je predloženo 400 maraka za sva, znači za sedam udruženja i 2.200 članova je predviđeno povećanje za 400 maraka. To je 0,6 odsto. Bolje bi bilo da nije bilo ovog povećanja“, kaže predsjednik Gradskog odbora Udruženja invalida Banjaluka Radomir Radanović.
"Ja bih se, prvenstveno, bazirao na servise podrške za lica sa invaliditetom, koji već 20 godina rade u našem gradu i jedva preživljavaju. Ovim putem apelujem na sve odbornike u Skupštini grada, bez obzira na političke stvari, neusvajanje budžeta i tako nešto, da lica sa invaliditetom ne smiju biti kamen spoticanja“, rekao je član Gradskog odbora Udruženja invalida Banjaluka Radovan Ristić.
Zahtjevi su skromni i moraju biti ispoštovani, apeluju odbornici skupštinske većine. Pozivaju gradsku vlast na razum.
"Oni moraju shvatiti da ovih sedam udruženja ima sedam kancelarija i da u tri mjeseca dobijaju po 3.000 maraka, što nije dobro, jer bruto iznos plata za dva zaposlena u udruženju iznosi 3.500 maraka“, kaže odbornik Ujedinjene Srpske u Skupštini grada Banjaluka Dejan Sejmanović.
Smanjenja sredstava neće biti, uvjeravaju u Gradskoj upravi. Ali, to za organizacije koje okupljaju invalidne osobe ne znači mnogo, jer, neće biti ni povećanja.
"Tehnički to piše u Nacrtu budžeta, gradonačelnik je predlagač i kada budžet bude išao kao Prijedlog pred odbornike, svakako ta sredstva neće biti smanjena“, kaže gradski menadžer Mirna Savić Banjac.
Uvjeravali su iz Gradske uprave i ranije da su najosjetljivije kategorije prioritet, ali u praksi, nažalost, nije tako bilo. Gradska kasa za njih je bila skromna, a i za ono što im je bilo predviđeno, uglavnom su morali tražiti na ulici - na protestima.
