Specijalista ginekologije i akušerstva u UKC-u RS Vladimir Perendija kazao je za "Glas Srpske" da je nemoguće znati stvaran broj abortusa uopšteno, a naročito broj djevojčica koje se odluče na taj korak, jer one izbjegavaju javne zdravstvene ustanove, gdje im za taj zahvat trba saglasnost roditelja ili staratelja te se najčešće odlučuju za privatne ambulante.

"Prema mojim saznanjima one se najčešće odlučuju za privatne klinike, ali i njihovi roditelji, koji ne žele da se sazna za trudnoću njihove kćerke", kazao je Perendija.

Djevojčice, istakao je on, nisu svjesne kakve se sve mogu desiti komplikacije u toku, ali i nakon abortusa.

"Daleko je veća mogućnost komplikacije kod žene koja nije rađala, nego kod one koja jeste, a nerijetko se dešava da pojedine maloljetnice i po nekoliko puta abortiraju", rekao je Perendija.

Neke od komplikacija, kako je pojasnio, su krvarenja, oštećenja materice, crijeva i drugih organa, te infekcije koje mogu dovesti i do smrti pacijentkinje. Istakao je da su kasne komplikacije najopasnije za budućnost mlade osobe.

"Abortusi su značajan faktor steriliteta. Neke od komplikacija koje su mogu desiti su i stvaranje sraslina u materici, koje mogu razviti sterilitet koji se najčešće ne može liječiti", pojasnio je Perendija.

Kako kaže, nakon prekida neželjene trudnoće čini se da djevojčice osjećaju rasterećenje.

"Nastojim da razgovaram sa njima da vidim da li postoji druga mogućnost, ali imate osjećaj da jedino žele da to što prije urade. Prečesto se favorizuje pravo žene na odluku da li će abortirati ili ne, ali gdje je njeno pravo na kontracepciju i edukaciju", rekao je Perendija dodavši da podržava pravo žena da odlučuju o svom tijelu, ali da je nužno da budu upoznate i sa posljedicama, kao i načinima da to spriječe.

Psiholog Aleksandar Milić smatra da abortus kod maloljetnica ima neminovne i psihološke posljedice, traume.

"One postaju žrtve osuda vršnjaka, nastavnika, ali i roditelja. To je višestruki atak na ličnost, koji uslovljava duševnu bol i patnju", istakao je Milić.

Prema njegovim riječima, djeca ne ulaze svjesno u seksualne odnose, jer vođeni potrebama i nagonima, ne vide moguće posljedice.

"Ulaze u seksualne odnose iz neznanja i neobaviještenosti, zbog čega je bitno da se radi na prevenciji", istakao je Milić dodajući da nemamo dovoljno edukativnog sadržaja o zdravoj reproduktivnosti.

Zbog ovoga su djeca, kazao je on, prepuštena biološkim nagonima koje teško kontrolišu. Ubrzani razvoj djece je, dodaje Milić, oko desete godine i u tom periodu postaju svjesni pola i svojih osobina.

"Djecu od tada treba informisati o reproduktivnom zdravlju. To bi trebalo da rade stručne osobe, kao što su psiholozi, ljekari ili biolozi", rekao je Milić.

Roditelji

Aleksandar Milić je istakao da je bitno da stručnjaci koje se bave psihološkim i reproduktivnim zdravljem djece edukuju i roditelje da bi djeci bili podrška, ali i savjetnici.

"Nužni su bliski odnosi roditelja i djece. Jedino tako će djeca moći slobodno i bez straha sa svojim roditeljima razgovarati o svim temama pa i o reproduktivnom zdravlju", rekao je Milić ističući da je bitno da između njih bude izgrađen zdrav odnos te da djeca osjete da imaju podršku porodice.