Studirao je književnost i istoriju u Zagrebu, Beču, Krakovu i Gracu, u kojem je doktorirao istoriju 1892. godine sa tezom "Razvoj duhovnog života u Bosni pod uticajem turske vladavine".

U Prvom svjetskom ratu hapšen je i interniran zbog pripadnosti pokretu "Mlada Bosna", a između dva svjetska rata bio ambasador Kraljevine Јugoslavije u Berlinu.

U mladosti je pisao pjesme koje su objavljene u zbirkama: "Eks ponto", "Nemiri" i "Lirika". Pripovjedač snažne imaginacije i izuzetan poznavalac Bosne, odlikovao se vanrednom čistotom jezika i brušenim stilom, prefinjenim psihološkim analizama, dubokim poniranjem u probleme egzistencije i umijećem da magijom riječi dočara ljudsku i društvenu panoramu minulih vijekova.

Koristeći narodna predanja, legende, istorijsku faktografiju, bogatstvo mašte i osjećanja svijeta podigao je monumentalnu književnu građevinu.

Andrićevi romani su: "Na Drini ćuprija", "Travnička hronika", "Gospođica", "Prokleta avlija" i "Omer-paša Latas" /nedovršen/. Napisao je zbirke pripovjedaka: "Nemirna godina", "Žeđ", "Јelena, žena koje nema", "Znakovi", "Deca" i "Kuća na osami", te putopise i skice "Staze, lica, predeli". Poznata je i njegova meditativna proza: "Znakovi pored puta", "Eseji, kritike, članci " i "Sveske".

Andrić pripada književnim klasicima 20. vijeka kao izuzetan stilista i hroničar sudbina ljudi na ovim prostorima.

Ivo Andrić se za života nedvosmisleno izjašnjavao kao Srbin.

Prilikom izučavanja građe iz Andrićevog života i stvaralaštva za doktorsku disertaciju, pronađena su dva važna dokumenta koji svjedoče o njegovom nacionalnom opredjeljenju - Andrićeva lična karta i vojna knjižica.

U ličnoj karti izdatoj 15. juna 1951. godine u Beogradu, u rubriku "narodnost" književni velikan je upisao - "srpska".

Mjesec dana kasnije, 19. jula, u vojnoj knjižici za "narodnost" unio je - "Srbin".

I prije toga, u nekim dokumentima Andrić je svojom rukom na mjesto za nacionalnost napisao "srpska".

Takav potpis se nalazi i u vjenčanom listu iz septembra 1958. godine, kada se u opštini Stari grad vjenčao sa Milicom Babić, slikarkom i pozorišnom kostimografkinjom, koja je bila njegova dugogodišnja ljubav.

Ivo Andrić, jedan od najvećih evropskih pisaca 20. vijeka, umro je 1975. godine u Beogradu.