Velika subota posvećena je uspomeni na pogreb Isusa Hrista i njegov silazak u Ad. Dio je Strasne sedmice i uvod u Vaskršnje praznike.
Veliku subotu vjernici obilježavaju u molitvi i tišini, u crkvama, cjelivajući plaštanicu na simboličnom Hristovom grobu.
Na ovaj dan došao je kraj starom vijeku i otpočeo novi vijek u kome se svetkuje dan Njegovog Vaskrsenja.
Svake godine na Veliku subotu, na dan između golgotskog Raspeća na Veliki petak i Vaskrsa Sina Božjeg u nedelju, pred Vaskrs, održava se ceremonija starija od 12 vijekova.
U hramu Svetog Groba u Svetoj zemlji već vijekovima jerusalimski patrijarh uznosi ugašeno kandilo koje se samo pali i taj oganj prenosi na svijeće okupljenih vjernika, a oni dalje svojim bližnjima i u svoje hramove.
Običaji i vjerovanja
U kućama se završavaju neophodni poslovi oko dočeka velikog praznika.
Sprema se i čisti kuća, priprema odjeća. Ko nije obojio jaja i to ujutru završava, prije izlaska sunca.
U pojedinim zemlje mijesi se kolač vaskršnjak.
I dalje se strogo posti, na vodi. Propisano je suhojedenje, odnosno ne jede se kuvana hrana.
Najrašireniji naziv za današnji praznik je Velika subota, ali se u nekim krajevima ovaj dan zove i Strašna subota, Zavalita subota, Crvena subota i Dugačka subota. Svi ovi nazivi podsjećaju na duge Hristove muka na raspeću.
Stari vjeruju da se zbog toga na današnji dan obavezno treba učiniti neko dobro djelo ili udijeliti milostinja siromašnima. Vjeruje se da će se to višestruko vratiti dobročinitelju.
Na Veliku subotu se ne radi u polju i ne rade se nikakvi ručni radovi.
