Svakog desetog oktobra Petar Mitrić dolazi na isto mjesto.
Bol za izgubljenim bratom Duškom koji je tada imao samo 22 godine i rođacima ne prolazi. Petar je bio pripadnik vojske Republike Srpske.
Kaže ni 27 godina poslije, sjećanja na crne dane ne blijede. Činjenica da za stravične zločine još niko nije odgovarao dodatna je so na ranu.
Nije bilo lako ni vratiti se. Znali smo šta nas čeka, priča Petar.
U masovnoj grobnici Ljiljana je pronašla muža. Ostala je sama sa troje male djece. Zbog njih se kaže morala boriti. Bol je potiskivala u sebi.
Godinama, priča za ATV tuga ne jenjava, samo postaje jača.
.webp)
