Samo sat-dva boravka na snijegu bez naočara dovoljno je za pojavu snježnog sljepila, koje se, inače, kao zakašnjela reakcija javlja tek 6-12 sati poslije!
Vodite računa o dužini boravka na suncem okupanom snijegu, pogotovo ako niste adekvatno opremljeni, jer možete biti neprijatno iznenađeni pojavom snježnog sljepila.
Snježno sljepilo nastaje zbog ultraljubičastog zračenja koje je na planini mnogo veće (refleksija je triput jača nego sa površine mora). Razrijeđeni planinski vazduh sve to još više potencira. Osoba sa snježnim sljepilom ima crvene oči i zamagljen vid, osjeća grebanje i bol u oba oka, a počinje i da joj smeta svjetlo.
Ako vam se ovako nešto dogodi, stavljajte hladne vodene obloga na oči. Ako nosite kontaktna sočiva obavezno ih skinite i ne stavljajte ih dok boravite na planini. U suprotnom, kontaktna sočiva mogu da dovedu do oštećenja rožnjače, što će usporiti oporavak očiju.
Da bi se oporavak ubrzao, u oči treba stavljati vještačke suze ili gelove za vlaženje oka, koji pospješuju epitelizaciju oštećene površine. Nošenje velikih zaštitnih naočara, dobro priljubljenih uz lice, treba da bude imperativ svakom skijašu ili šetaču na snijegu. Isto važi i za naočale sa dioptrijom, koje takođe moraju da budu dobro fiksirane. I nikada ne treba da se skidaju, čak i onda kada stvaraju utisak da su maglovite. Jer samo sat bez njih može uzrokovati probleme sa očima.
Boja naočara treba da prati boju okoline, zbog čega su najbolje sive / fotogrey. Za zimu mogu da budu i žute. Najvažnije je da sve imaju oznaku da štite od UV zračenja. Ako su zaista dobre, zaštitna moć im je i do 98 odsto, naglašavaju stručnjaci.
